Nesigurnost je sastavni dio mog života. Šta god da radim u životu prati me moja nesigurna strana, koja zna ponekad i pretjerati. Sputavala me često u dosta stvari, i zbog kojih sam mnogo razmišljala o nekim stvarima ili čak pokvarila lijepe momente. Zašto je imam? Pitala sam se često. Shvatila sam da je ona već bila prisutna od mog djetinjstva. Društvo u kojem odrastamo je tako, da osuđuje previše i stavlja neke standarde koji se trebaju ispuniti. Ukoliko ne ispuniš neke ili pogriješiš u nečemu, odmah te društvo osuđivanjem i poređenjem etiketira kao lošu ili nedovoljno dobru osobu. Mi smo svi odgojeni i nama su prenesena neka pravila o društvu od starije generacije, naših roditelja, profesora itd. Njima su njihovi roditelji prenijeli ta pravila itd. Čim uradiš nešto što nije po tom nekom nepisanom pravilu, prvo osuđuješ samog sebe i osjećaš neko gušenje, jer se podsvijest bori sa onim što nam je preneseno i s onim što je zapravo ispravno, a to je raditi i ne griješiti sve ono što poje...