Nesigurnost

Nesigurnost je sastavni dio mog života. Šta god da radim u životu prati me moja nesigurna strana, koja zna ponekad i pretjerati. Sputavala me često u dosta stvari, i zbog kojih sam mnogo razmišljala o nekim stvarima ili čak pokvarila lijepe momente. Zašto je imam? Pitala sam se često. Shvatila sam da je ona već bila prisutna od mog djetinjstva. Društvo u kojem odrastamo je tako, da osuđuje previše i stavlja neke standarde koji se trebaju ispuniti. Ukoliko ne ispuniš neke ili pogriješiš u nečemu, odmah te društvo osuđivanjem i poređenjem etiketira kao lošu ili nedovoljno dobru osobu. Mi smo svi odgojeni i nama su prenesena neka pravila o društvu od starije generacije, naših roditelja, profesora itd. Njima su njihovi roditelji prenijeli ta pravila itd. Čim uradiš nešto što nije po tom nekom nepisanom pravilu, prvo osuđuješ samog sebe i osjećaš neko gušenje, jer se podsvijest bori sa onim što nam je preneseno i s onim što je zapravo ispravno, a to je raditi i ne griješiti sve ono što pojedinac kao invidua želi. Primjetila sam svaki put kada se družim s nekim novim ljudima neko duže vrijeme, njihova razmišljanja i njihova pravila kakva bi dobra osoba trebala da bude, moja podsvijest počinje ta pravila da usvaja i ukoliko uradim nešto što nije po njihovom, pored toga što te osobe pokažu osuđivanje time što se distanciraju, počinjem sama sebe osuđivati, jer znam da ta bubica koja mi je umetnuta od tih osoba se ne slaže s tim što sam ja rekla ili uradila. Zbog takvih stvari sam često nesigurna, jer kada u životu stalno upoznajete nove ljude i nova razmšljanja, pogubite se u tome šta je ispravno i šta treba jedna osoba da uradi da bi se svidjela društvu. Naravno nikad ne trebate željeti da se svidite društvu, nego sebi, ali svi dođemo jednom u životu u takvoj situaciji da radimo nešto samo da bi se svidjeli drugima. Dati ću vam jedan banalan primjer. Kada vam momak ili djevojka kažu da im se sviđa crna kosa, a vi npr. imate plavu, mučit će vas što nemate to što se tom momku ili djevojci sviđa i onda ćete se ,u većini slučajeva djevojke, ofarbati iako vama lično ne stoji crna boja kose. To radite samo da bi se svidjeli toj osobi i da budete ono što ta osoba smatra lijepim. A ako ne uradite to, mučit će vas i porediti ćete se sa drugim osobama koje imaju lijepu crnu kosu. Tada se stvara nesigurnost i strah da ćete se manje svidjeti toj osobi samo zbog boje kose. Dok ovaj primjeri pišem shvatam koliko je banalan i glup, ali svi nešto ovako uradimo ili mučimo se nečim sličnim ovome, samo zato što mi kao različite osobe ne možemo ispuniti tuđe standarde ljepote, dobrote, zgodnoće itd. Svi smo različiti i ono što sam ja nakon dosta razmišljanja shvatila i uradila za sebe, jeste da sebi trebate biti dobri i lijepi i da svoje standarde imate i da svoj način života furate, ignorirajući tuđa osuđivanja. Jer najlakše je osuditi osobu kada sami sebe osuđujemo. Kada sebe zavolite, onda ćete primjetiti kako i vi sami prestajete osuđivati druge, jer svoje vrijeme provodite gledajući na sebe i činite stvari koje vas usrećuju. Naravno teško je odjednom ne biti nesiguran, jer smo okruženi baš takvim društvom i odgojeni smo tako da svi imamo neka nepisana pravila, koja ćemo sigurno u životu ponovo prekršiti i možda se ponovo osjećati nesigurno, ali to nije loše, to se, ja mislim, dešava svima na putu do sigurnosti i pronalaska sebe. Moja nesigurnost se smanjila mnogo, nakon dosta stvari koje sam za sebe uradila, ali nije nestala, još uvijek je tu, tinja duboko u meni i pokazati će se vjerovatno ponovo zavisno od situacije u kojoj ću se nalaziti. Prihvatam je svim srcem, jer zahvaljujući njoj ja konstantno napredujem. Zahvaljujući njoj prođem teške situacije u životu dokazivanjem da mogu bolje i da se mogu popraviti na bilo koji način, što se na kraju ispostavi tačno. Duhovni napredak koji primjetim svaki put kad se izborim s njom je prelijep. Ono što bi svakom preporučila je da malo porazgovara sa sobom i shvati neke stvari o sebi, da bolje protumači svoje osjećaje i da sve negativne emocije razumije, razumjevanjem ih odmah i prihvatate i više ne osuđujete sami sebe, nego se prihvatate i razumijete i naravno ne osuđujte drugima ako ne rade ono ispravno po vama. Svakom je dat život da ga živi na svoj način. Svi imamo različite životne priče i sudbine, a ta različitost nas povezuje i čini ujedno i istim, jer svi imamo isti cilj, imati sreću i lijep i ispunjen život. Zato prihvatite i druga mišljenja, a trudite se da vam ne pomute vaše. Sebe ne gubite nikada!