Moć sadašnjosti

 Nažalost nisam stigla u prethodnoj godini objaviti ovaj post, ali ono što mogu jeste započeti novu sa novim postom. Bila sam mnogo zauzeta, završavala sam fakultet i zatim imala još obaveza do Nove godine. Kada bi imala priliku da pogodim kako ću započeti novu godinu, onda bi definitivno promašila pogađanje. Neću puno oko detalja, samo ću reći Korona i izolacija. Da, baksuz sam. To me ne tjera da pomislim da će ova godina biti loša, jer je loše započela. Na neki način mi je drago što ću više završiti s tom bolešću, jer ako ćemo realno posmatrati, svi ćemo kad tad dobiti tu bolest. Čak mi nešto godi provesti par sedmica u kući, gdje se mogu posvetiti sebi i svojim hobijima. Naravno lagala bih da kažem da volim biti sama. Poželjela sam već družiti se i viđati s prijateljima, ali ubrzo će doći i to. Zdravlje je najpreče, tako da sve ostalo može pričekati. Nakon mojih postova oko moje nesigurnosti i izgubljenosti, želim da ovaj put o nečemu lijepom pišem. Zaboravila sam kako je lijepo imati hobi i posvetiti mu se maksimalno. Provela sam zadnja dva mjeseca slikajući i napredak se mogao vidjeti iz dana u dan. Sreća koja mi se pojavi nakon svake slike i crteža je neopisiva. Dok slikam isključim svoje misli i prepustim se bojama i mašti. To mi dođe kao meditacija poslije koje budem opuštena i sretna. Primjetila sam tokom tog perioda koliko me malih stvari mnogo usrećuje i koliko sam negativne misli odstranila. Bude naravno uvijek jedan dan kada vam misli i emocije nisu pozitivne, ali na kraju bude to samo jedan dan koji prođe i poslije kojeg slijedi mnogo pozitivnih stvari. Ono što sam naučila jeste da čim osjetite da vas okupiraju negativne misli i neki strahovi, uzmite nešto što će vas u tom momentu usrećiti. Mene je moj hobi usrećio na način za koji sam zaboravila da postoji. Svi tražimo i želimo što više sreće u životu, da zanemarimo i ove sitne stvari života koje usrećuju, kraće ali slađe. Čitala sam jednu knjigu ''Moć sadašnjeg trenutka'', gdje vas pisac navodi da poslije svakog pročitanog pasusa razmislite o tome šta ste pročitali, navodi vas da se fokusirate kao što naziv knjige kaže, na sadašnjost. Stvarate sebi sadašnji trenutak negativnim, vraćajući se na prošlost i zamišljajući i planirajući budućnost. Kada uspijete uživati u sadašnjem trenutku bez razmišljanja šta će se poslije toga desiti ili da li će nešto iz prošlosti uticati na sadašnjost, onda vas očekuje jedna vrsta oslobođenja i sreće. Ono što ste sada, to ste vi, niste ono što ste jučer bili, niti ono što ćete sutra biti. Vi ste sada takvi i uživajte i iskoristite sada to vrijeme i usrećite se time što vam nudi taj sadašnji trenutak. I kada vam se čini sadašnjost loša i mračna, prisjetite se ovog što ću citirati iz knjige: '' Čak i kada je nebo potpuno zamračeno, sunca nije nestalo. Ono se i dalje nalazi tamo, s druge strane oblaka.'' Tu je sunce, tu je sreća, samo trebate te oblake koje ste izazvali negativnim mislima i brigom skloniti i pustiti da vas sunce zagrije i uljepša vam vaše postojanje. To sunce potiče iz nas. Mi smo sunce koje krijemo iza oblaka i samo ako sami dozvolimo i želimo da sija, tek tada će se to desiti. Oblaci su brige i strahovi iz prošlosti i budućnosti. Odbacite ih i pustite sadašnjost da vam dominira u duši. Knjiga sadrži još mnogo toga što ću često spomenuti u svojim postovima. Teme koje su meni lično važne i koje ljudi ne shvataju ozbiljno ili nedovoljno shvataju želim da fokusiram na svojim postovima. To su teme vezane za duhovno prosvjetljenje i shvatanje samog sebe. Kada shvatite sebe, sve ostalo će doći samo od sebe. Meni je drugarica često govorila da previše žurim u životu. Da mi je sve odmah ili što prije. Tek sada shvatam da je bila u pravu, nakon što sam se pitala, zašto moram željeti nešto odmah. Samo treba dovoljno željeti i imati strpljenja, pa će doći kad tad. Život se ponekad čini kao da leti i da će kada mignete proći pored vas takvom brzinom da vas često to nesvjesno tjera da žurite u nekim stvarima ili da sebi stvarate negativne misli brigama što će vam život proći, a niste nešto uspjeli. Iako život izgleda kratak, ne treba žuriti. Baš ta žurba ga i činim kratkim, jer kad žurimo učiniti sve moguće dok živimo, na kraju ni ne postignemo sve što želimo baš zbog toga i  ne možemo uživati u postignuću i toj sreći, jer već trčite ka nečemu drugom što dolazi na red. I zato prođe život pokraj vas, pa se onda zapitate ''Kada sam bio stvarno sretan?''. Bili bi jako često sretni, samo da uživate u trenutnim stvarima i polako koračate kroz život. Sve će se stići, niko vam ne prijeti niti ucjenjuje. Vi to sami sebi možda nesvjesno radite. Svima je propisano kako će se život odvijati. Ne činite sebi život maratonom gledajući što je neko drugi nešto prije vas postigao. Postići ćete i vi, samo kada bude vaše vrijeme za to. Dok dođe do toga, uživajte u sadašnjem trenutku i šta on nudi, jer to što sada nudi je ono što nećete imati neki drugi dan. Ja sam odlučila korak po korak ostvariti svoje ciljeve i ne zamarati se što nisam uspjela jučer. Odlučila sam kada me pitaju ''Kad si bila baš sretna?'', da se prisjetim svih lijepih trenutaka koje sam tada doživjela, da se prisjetim malih i velikih stvari u životu. Lančane reakcije ima svugdje pa čak i u sreći. Mala sreća će povući drugu malu, ta dalje treću i onda će se povući u taj lanac i veće sreće i zadovoljstva. Dozvolite to da vam se desi i odbacite negativne misli, sklonite svoje oblake i pustite da sunce duboko u vama izađe na površinu i obasja ne samo vas, nego i ostale oko vas. Ono što je u nama rezultirati će da budemo okruženi s tim i izvana. 

Zahvaljujem svojoj dragoj Azri na fotografijama! (Instagram)